„Ne znam kakva je sad,ja je pamtim po ljepoti.I po izrazu patnje na licu kakvo nikad vise
nisam vidio,niti sam dugo mogao da ga zaboravim,jer sam tu patnju ja prouzrokovao.
Zbog te zene,jedine koju sam volio u zivotu,nisam se ozenio.Zbog nje,izgubljene,zbog nje otete,
postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome:osjecao sam se poharan,i nisam davao ni drugima
sto nisam mogao dati njoj.Mozda sam se svetio sebi,iljudima,nehotice,i ne znajuci.Boljela me,
odsutna.A onda sam zaboravio,zaista,ali je sve bilo kasno.“
„Licio je na barski cvijet prenesen u brda,licio je na skakavca kome su djecaci otkinuli krila,
licio je na djecaka sa ravnice kome su ljudi oteli bezbriznost.Sve je bilo njegovo,i lice,i tijelo,
i glas,a to nije bio on.
Nikad necu zaboraviti kako je sjedio prema meni,na kamenu,ugasen,nijem,dalek,bez traga
one pticje radosti sto je ranije zracila iz njega,cak i bez tuge,bez icega,razbijen.
Bices sa mnom,brinucu se otebi,ucices skolu,govorio sam,a htio sam da zavapim:nasmij se,
potrci za leptirom,govori o golubu sto leprsa nad tvojim snom.Ali on vise ni o cemu nije govorio.“
"Dervis i smrt"
NEMA TOG COVJEKA NA OVOJ PLANETI KOJI NIJE OKUSIO TUGU,
I NEMA TOG COVJEKA KOJI POSLE SUSRETA SA NJOM NIJE POSTAO DRUGACIJI.
TUGA JE DUBOKA,NEMILOSRDNA,VODI NAS KA UPOZNAVANJU NAS SAMIH,ONA JE IZVOR
MNOGIH REMEK-DJELA NA OVOM SVIJETU.
MESA SELIMOVIC JE U SVOJIM DJELIMA USPIO TUGU PRETOCITI U RIJECI,
MALI MILION NIJANSI TUGE RAZASTIRE SE KROZ STRANICE NJEGOVIH KJNIGA.