Porodjaj - najljepse i najgore iskustvo

Ne znam kako je u drugim drzavama i gradovima, ali u Tuzli je napravljeno tako da ga po grozoti niti jedna zena ne moze zaboraviti. Prvo sto ne daju da poneses svoju spavacicu, nego ti daju svoju, koja je bez dugmadi, poderana i veca za 5 brojeva.....ukratko, moja krpa za pod je u boljem stanju.
A onda sam pristup sestara i doktora je takav, da i ako ste imali malo dostojanstva, sa njihovim pristupom on je totalno zgazen.Jedna je zena vristala i povracala, i umjesto da joj objasni kako pravilno da dise, receno joj je da ne vristi, da nije jedina koja se poradja.......Naravno, kad se moj mali andjeo pojavio, bilo je sasvim svejedno kako se ophode prema meni, ali vjerujte da ni ovo ostalo ja nikad necu zaboraviti.

E draga moja nista nije razlicito ni kod nas u GAK-u ponasaju se kao da si primljena u centralni zatvor jer si ubila coveka....Pa sta da ti kazem kada sam se ja poradjala ja nisam htela ni jedan lek protiv bolova nikakve anestezije ,nista,po prirodi nisam panicar a pri tom sam isla na sve te vezbe mesecima i kada sam dosla da se poradjam zapamtila sam da je vazno da se skoncentrises na glavnu babicu i samo radis sve kako ti ona kaze...e moja babica je momentalno pocela da vice na mene kako nisam ni prva ni poslednja koja se poradja i da ako pocnem da dramim da ce da me smiri samarima tako da od svog njenog vikanja pola nisam ni razumela sta treba da radim a doktor kada je dosao prvo mi je seo na noge sa sto kila onako krmeljav i pospan,nadrndan kao da sam mu ja kriva za sve muke u zivotu.Neprijatan,bezobrazan a ni na jedno pitanje da mi odgovori.Kod nas do duse daju da nosis svoju spavacicu i sve drugo samo dok se sete posle porodjaja da ti lezis prekrivena sa jednim jadnim carsafom natopljenim krvlju pre dobijes upalu pluca nego spavacicu.Ma da kod nas kako su opremljeni moras i ulozak i vatu i svu ostalu propratnu neophodnu opremu sama da obezbedis .A o higiojeni da i ne govorimo moja je cista sreca sto je porodjaj vec prilicno odmakao kada sam stigla u bolnicu pa nisu stigli klistir da urade inace je celo odeljenje na kom sam lezala patilo od crevnih parazita i davali su lekove porodiljama protiv parazita koje su zaradile tu kada su dosle na porodjaj od klistira

Tako sam ja nakon dva dana izasla na svoju odgovornost samo sto dalje odatle

A da ne pricamo kada stave zenu koja je imala pobacaj u sedmom mesecu u sobu sa porodiljama koje doje svoje bebe jer nema mesta na drugim odeljenjima pa zena koja ne moze da se sabere od svog bola jos treba da gleda to....Ma to je strasno,ja iz svog iskustva mogu da kazem da veci horor nisam dozivela pa nije ni cudo sto populacija opada i ne opadala

Isti slucaj i sa mnom....porodila sam se u 8 mjesecu, malog su odmah odvojili od mene, stavili ga na kratko u inkubator, ostale sve doje svoje bebe, ja se osjecala kao da me sav svijet napustio......a da ne pricam o tome koliki se pritisak vrsi na svaku majku da doji.....kao da to ni jedna majka ne zeli. Mali mi je mjesec dana samo spavao, jedva je uspio i flashicu da vuce. Mozda je glupo da ovo pisem, ali na pocetku su govorili da mora jesti 30ml svaka dva sata....ja non-stop u suzama sto on nista ne jede, a muz stavi na krivi sto flashicu ubjedjujuci me da je popio 15ml, samo da me utjeshi.
Kako je sve ovo smijesno kada gledam iz ovog ugla. NIje mi samo jasno da li mi sadasnje majke stvarno pretjerujemo sto se tice nase djece. Nekako je to prije bilo daleko lakse, manje su se brinuli, mozda zato sto su radjali vise djece

jujuju!
Pa to je strasno!

nasmejale ste me :)
Deco moja nije nista bolje bilo ni u moje vreme,cak i gore!
Nista nisu ni znali,ni pola od danas,pola dijagnoza je dato na "osecaj" ultrazvuk je tek uveden u upotrebu a nikada i nisu bili posebno nadareni za ljubaznost o saosecanju i da ne govorimo!
Nekada je zaista opravdano biti malo grub imate raznih zena,neke se uzpanice pa dovedu u pitanje i svoj zivot i zivot bebca ali oni su toliko generalizovali jer im je lakse da budu neprijatni,hladni i nevaspitani...

u moje vreme u ns u betaniji nisi mogao nista svoje da doneses,isto tako smo dobijali velike i pocepane spavacice itd...sve fuj...a sada moras sve svoje da doneses,malo su sredili samo sve to nije nista kad ti se dete rodi i kad ga ugledas...sve se zaboravi

E pa da se i ja ovde malo pridruzim. U moje staro, pre 22 godine i ovo novije pre 8, a i pre 16 i 14 godina, ma uvek isto. Doduse ja sam isla pripremljena u bolnicu na svasta nesto, prvo dvoje rodih u Pristini, sreca moglo se posle 24 sata izaci i ici kuci. Ovo dvoje ovde u Pancevu e tu vec malo teze ide se posle 3 dana. Ni jedan porodjaj nije prosao sa nekim zadovoljstvom, no ne bih ni da ga prepricavam...neka i danasnja omladina radja. Ovako se bojim citajuci nas i nasa iskustva nece ni pozeleti :). Pozz

Ja sam rodila u Puli. Još uvijek riječka i zagrebačka bolnica slove kao nedostižne u Hrvatskoj. Imala sam prave trudove puna 4 dana i noći a nisam se otvarala ni milimetra jer su me stavili u predrađaonicu gdje je cura vriskala cijelu noć pa se moje tijelo "stislo" od adrenalina i ni makac. A cijelu sam trudnoću bila u totalnoj akciji, pokretu. Ni ja ni moji bližnji nismo mogli vjerovati da mi doktori ne žele dati nikakvo sredstvo koje bi ubrzalo porod, smanjilo bol, pa ni taj četvrti dan. Evo, sad će Ivoru godina dana, bio je Božić, 25.12., a kao da je bilo jučer:). Bila sam užasno ljuta, na svu tu bol i nespavanje nitko se nije smilovao. Kao da mi nisu ni vjerovali da više zaista nemam snage čekati. Kasnije su mi objasnili da forsiraju prirodan porod. Bilo je grozno, sve je bilo grozno. Da ne opisujem dalje... Htjela sam zapravo reći ono što i ostale majke osjećaju i osjećat će cijeli život. Porod je neusporedivo iskustvo. Kolikogod bilo strašno, toliko je uzbuđenja i euforije u tom činu, toliko osjećaja u isto vrijeme, toliko svega pomiješanoga uz strah i neizvjesnost... Čini ti se kao da se tebi to ne događa. Gotovo svaku noć prije nego zaspem, pomislim i "vrtim" film s poroda! To je događaj koji se, bez imalo patetike, ne može usporediti po intenzitetu i spektru emocija ni s kojim drugim ni nadmašiti ga. I zato svi ti popratni detalji, grubost liječnika, bol, neugoda, strah... blijede i blijede i blijede...