Žad, simbol ljubavi i vrlineŽad je u Kini još od trećeg milenijuma pre nove ere cenjen kao kraljevski dragi kamen - "ju". Znak za žad u kineskom jeziku liči na veliko latinično slovo "i". Vrh tog znaka predstavlja nebo, dno zemlju, a centralni čovečanstvo.
Reč "ju" koristi se u kineskom za imenovanje nečeg dragocenog, kao u drugim jezicima "zlato". Žad je stavljan u grobnice careva, jer se verovalo da održava telo posle smrti. U jednom grobu nađeno je čitavo odelo od žada da bi se osigurala fizička besmrtnost njegovog vlasnika. Hiljadama godina žad je bio simbol ljubavi i vrline, kao i statusni simbol.
Centralnoamerički narodi, Maje, Asteci i Tolteci, takođe su poštovali žad i od njega pravili maske i razne predmete. Portugalci su žad nazivali kamenom za krsta, jer su verovali da je ovaj zeleni kamen jak lek za bubrege. Stari žad, rezbaren u Kini, danas se naziva nefritom, a "nefros" je grčka reč za bubreg. Žad iz Južne Amerike, po mineralnom sastavu različit od kineskog žada, naziva se "žadeit" da bi se razlikovao od originalnog nefrita.
Žadeit se danas smatra pravim žadom i dosta je skuplji od nefrita, jer se javlja u mnogo življim nijansama zelene boje i providniji je od nefrita. Žadeit se proizvodi u nekadašnjoj Burmi (danas Mjanmar). Najcenjeniji je jarkozeleni, ali se javlja i u bojama lavande, ružičastoj, žutoj i beloj. Nefrit se javlja u manje intenzivnoj zelenoj boji, beloj, braon i crnoj.
U kineskoj kulturi žad simboliše plemenito poreklo, savršenstvo, postojanost i besmrtnost. Milenijumima je žad bio integralni deo života Kineza i smatran je najvrednijim od sveg dragog kamenja. Verovalo se da žad u svojoj najčistijoj formi predstavlja vezu između fizičkog i duhovnog sveta. Žad je bio simbol savršenstva i prožimao je živote imućnih i umove učenjaka, odražavajući najviše kvalitete svetovnog uspeha i dostignuća.
Konfučije i Lao Ce su žadu pridavali najviše osobine. Pao Pucu, tao filozof, pričao je da je žad nekada tekao iz planina kao tečnost. Posle 10.000 godina kristalizovao se i pretvorio u supstancu čistu kao kristal. Ako se prava biljka doda žadu, veruje se da će se on ponovo vratiti u tečno stanje. Ko popije ovu tečnost, kaže legenda, živeće veoma dugo. Zbog toga ili nečeg drugog, kvalitetni primerci žada dostižu cene veće nego dijamanti, prelazeći crtu od 250.000 dolara.
Žad se povezuje za horoskopskim znacima ribe i bika, i simbol je Jupitera. Hiljadama godina žad je bio simbol ljubavi i svih vrlina, a smatran je i za statusni simbol. Prema starim kineskim knjigama, trebalo je pokrenuti specijalno ministarstvo koje bi regulisalo upotrebu žada. U tim knjigama navodi se da je žad korišćen u različitim ritualima - političkim, žrtvenim, uspostavljanjem saveza, ratovima, itd. Sudovi korišćeni u privatnom ritualu nisu smeli biti korišćeni za javne rituale i obrnuto.
Pošto su stari Kinezi verovali da je žad esencija neba i zemlje, oblikovali su ovaj dragi kamen u ptice i životinje i obožavali ih kao toteme. Vračevi su počeli da koriste žad kao udarački instrument, jer je njegov zvuk prijao uhu i putovao daleko.
Žad je u starim vremenima bio simbol moći i samo aristokrate su imale privilegiju da ga nose. Žad je postao i simbol moralnog ponašanja, Konfučije ga je povezivao sa 11 vrlina, kao što su dobrota, vernost, uljudnost, mudrost i iskrenost. Ovaj kamen, dakle, nije bio samo ukras, već simbol morala i normi. Tako je postalo veoma moderno da se nosi žad, od koga se nijedan muškarac pripadnik višeg staleža nije odvajao.
Verovalo se da žad povezuje nebo, zemlju, strane sveta i careve i da se može koristiti kao glasnik između neba i čovečanstva. Narod je verovao da žad ima natprirodne moći. Korišćenjem sudova i nakita od žada ljudi su verovali da su zaštićeni od zlih uticaja i priviđenja i da će biti bezbedni i srećne ruke. Drugi, većinom sledbenici taoizma, smatrali su da je žad jestiv i da će postati besmrtni ako povremeno progutaju koji kamenčić.
Žad je poznat i kao kamen snova, jer se veruje da, stavljen pod jastuk spavača, čini da se zapamti ono što se sanja. Verovalo se da svom nosiocu daje mir i mudrost, pomažući čoveku da dosegne do duhovnog sveta i da stekne okultne moći. Navodno pokreće inspiraciju i negativnu energiju pretvara u pozitivnu.
Takođe obezbeđuje samopouzdanje i pomaže, ako se pri tom drži u desnoj ruci, poslovnom čoveku da donese pravu odluku. Što se fizičke strane čoveka tiče, legenda kaže da je žad dobar za srce, kukove, bubrege, žuč i zdravu kosu.